Eutanazija

PITANJE: Da li je dozvoljeno da osoba koja boluje od teške
(neizlječive)  bolesti  zatraži od ljekara da ubrza smrt, da bi na taj
način skratila tegobe i muke koje joj ta bolest nanosi?
Da li je dozvoljeno ljekaru da takvom zahtjevu udovolji?

ODGOVOR: Uzvišeni Allah dž.š. je Onaj koji odreðuje šta će zadesiti čovjeka u toku njegovog života, odreðuje mu koliko će živjeti i kada će umrijeti. Sve što čovjeka zadesi u toku života nije ga moglo mimoići, a sve što ga mimoiðe nije ga moglo zadesiti, uključujući u to bolest i zdravlje.
Bolest i zdravlje su načini na koje Allah dž.š. iskušava ljude, da bi ih na osnovu toga nagradio ili kaznio. Meðutim, mnogi to ne razumiju ili neće da razumiju, pa računaju da je život samo dok je čovjek zdrav i jak, da kada oslabi više i ne treba živjeti. Zato, kada ih zadesi bolest padnu u očaj, izgube nadu, posežu za svim raspoloživim sredstvima liječenja (dozvoljenim i zabranjenim), tek se tada sjete Allaha i svojih propusta u toku života, svojih grijeha koji ih pritiskaju, mole za milost i oprost, a ima i onih koji bi željeli da se sve to okonča, da se riješe muka, pa zato traže od ljekara da im muke skrati, da ih usmrti.
Neki danas ovakvu smrt nazivaju „ubistvo iz milosrða“, a stručni naziv je eutanazija, a ona može biti aktivna ili pasivna. Aktivna je kada pacijent zatraži od ljekara da ga usmrti, a pasivna kada bolesnik odbija da uzima lijek koji mu ljekar propiše, te na taj način izazove pogoršanje svog stanja i na kraju smrt.                 
Stav islama po ovom pitanju je jasan i glasi da niko nema pravo miješati se u Božje odredbe i da je svako dužan liječiti se jer Poslanik a.s. kaže: „Allah dž.š. nije stvorio ni jednu bolest, a da joj nije dao lijeka“, što znači da nikakvo ubistvo, pa čak i ako je iz „milosrða“, nije dozvoljeno. Nijedna bolest nije neizlječiva, samo što ljudi još uvijek za neke bolesti nisu lijek pronašli, ali to ne znači da ga neće pronaći. To znači da je haram tražiti od ljekara da ubrza smrt time što će pacijentu dati smrtonosnu injekciju.
Što se tiče odbijanja osobe da se liječi, strpljenja u bolesti, ono je dozvoljeno i ne spada u kategoriju ubistva, kao u prvom slučaju, zašta imamo potvrdu u primjerima iz života Resulullaha a.s. Prenosi se da je jedna žena bila bolesna i molila je Resulullaha a.s. da uputi Allahu dž.š. dovu da joj pomogne da ozdravi. Resulullah a.s. joj je rekao da ukoliko želi zaista da to učini, on će to učiniti, ali da joj je bolje da se strpi u bolesti, jer će joj Allah dž.š. oprostiti grijehe, pa je žena odabrala ovo drugo. Naravno, ovo ne znači da se ne treba liječiti, da je bolje bolovati i mučiti se, već znači da je to samo dozvoljeno, a liječenje je nešto našta nas i Resulullah a.s. podstiče kada kaže: „Liječite se, jer Allah nije stvorio bolest, a da joj nije dao lijeka.“
Eutanaziju danas ne dozvoljava većina svijeta, iako se pristalice eutanazije pozivaju na evropske konvencije o ljudskim pravima po kojim svaka osoba ima pravo na život, a to po njima podrazumijeva i pravo na smrt, što protivnici eutanazije ne prihvataju jer pomenute konvencije štite pravo na život, a ne na smrt.
Danas ima zemalja koje su pozitivno odgovorile na zahtjeve onih koji traže legalizaciju eutanazije. U nekim od njih se čak ni krivično ne odgovara za taj čin i da bi se on izvršio potrebno je samo mišljenje ljekara ili pristanak roditelja ukoliko se radi o bolesti maloljetnog djeteta.